U današnjem tekstu govorimo o emotivnim odnosima u kojima žene nesvjesno pristaju na manje nego što zaslužuju — o vezama gdje ljubav nije obostrana, već služi kao sredstvo za tuđu potvrdu, bijeg od samoće ili privremenu pažnju.
U vremenu kada su odnosi sve češće virtuelni, mnoge žene završe u vezama gdje se pažnja svodi na poruke „dobro jutro“ i „laku noć“. Na prvi pogled izgleda kao briga, ali iza toga se često krije površnost — potreba da vas neko zadrži u svom životu bez iskrene namjere da vas zaista upozna.
Ako se javlja samo kada mu je dosadno ili treba potvrdu, to nije ljubav — to je navika. Kada je žena uvijek dostupna, a zauzvrat ne dobija razumijevanje ni podršku, to postaje jednostrana veza u kojoj se ona daje, a druga strana samo uzima.
Onaj koji želi biti tu, uvijek nađe način. Ako vas ne uključuje u svoj život, ako izbjegava razgovore o budućnosti ili emocijama — to nije zauzetost, to je izbjegavanje odgovornosti. Prava ljubav ne bježi od bliskosti, već je gradi.
Detalji najviše otkrivaju: komplimenti bez djela, viđanja samo kada njemu odgovara, nejasni odnosi i izbjegavanje dublje povezanosti. Kada ste samo tu da hranite nečiji ego, a ne srce, to nije ljubav – to je iluzija.
Vrijeme je da zapitate sebe: da li ste partner ili opcija? Ako vas neko drži „na čekanju“, dok vi čekate da se promijeni, znajte – on to vjerovatno neće.
Svaka žena zaslužuje pažnju, poštovanje i sigurnost. Zaslužuje muškarca koji je bira – svakog dana, bez igara, sumnji i izgovora.
Ako vas ne bira – pustite ga. Odlazak nije poraz, već čin samopoštovanja. Jer prava ljubav ne umanjuje, ona ispunjava.
Birajte sebe. Jer žena koja zna svoju vrijednost nikada nije rezerva – ona je nečiji izbor.
