Ljubav, poštovanje i predrasude – lična ispovijest
Kad mi se brat ženio, svi smo bili iznenađeni njegovim izborom – djevojka od 36 godina, skromna, bez šminke, bez skupih haljina i frizura, jednostavna žena sa sela. Priznajem, tada sam imao predrasude. U poređenju s njom, moja supruga mi je djelovala kao prava “dama” – njegovana, dotjerana, atraktivna i majka mog sina. Bio sam ponosan.
Ali vrijeme i svakodnevni život otvore oči čovjeku.
Ta “seljanka” koju sam nekad podcijenio pokazala se kao žena zmaj. Kuhanje joj je vrhunsko, dom joj je čist i uredan, a ono najvažnije – sa mojim bratom se poštuje, vole se i drže jedno drugo kao partneri. Njihov odnos odiše toplinom, razumijevanjem i uzajamnim uvažavanjem. Gledajući ih, ne mogu da ne osjetim zavist – ne zbog nje, već zbog onoga što oni imaju.
S druge strane, moj brak je postao izvor stresa. Moja žena, iako lijepa i moderna, ne pokazuje interesovanje za dom, ni za naše dijete onako kako bih volio. Sve više vremena provodi na društvenim mrežama, a između nas je sve više svađa, ljubomore i hladnoće. Kao da više nismo isti ljudi.
Najviše me grize savjest zbog onog što sam mislio o svojoj snaji. Sudio sam bez da je poznajem, ismijavao je u sebi. Nisam znao da je prošla kroz dvije teške trudnoće koje su završile spontanim pobačajima. Danas mi je jasno – njena snaga je u tišini, u djelima, a ne u izgledu.
Ako nekad pročita ove riječi i prepozna se – iskreno joj se izvinjavam. Zaslužuje poštovanje. I možda bih od nje i mog brata mogao naučiti nešto o pravoj ljubavi.
