Babo ulazi u sobu i zatekne sina kako zamišljeno razgleda đačku knjižicu. Sumnjičav, brzo mu je zgrabi iz ruku. Otvara – i ostaje bez riječi. Jedinica do jedinice, redom.
ŠAMAR!
– “Meni govoriš da je u školi sve u redu, a vidi ti ovo…”
ŠAMAR!
– “Sram te bilo, ovakve ocjene!”
– “Ali Babo, da ti kažem…”
ŠAMAR!
– “Nema tu šta da se priča!”
– “Ali BABOOO… nije moja knjižica… To je tvoja, spala je sa ormara.”
Tišina. Šok. I možda pokoje kajanje.
Neke lekcije, izgleda, čekaju da nas stignu – čak i godinama kasnije.
