Kada ćeš napokon otići?“ – šapnula je snaha tihim glasom.
Njezin dah bio je topao, s mirisom jeftine kave. Mislila je da spavam, nesvjesna i umorna.
Ostala sam nepomična, zatvorenih očiju. Svaka njezina riječ potvrdila je ono što sam već dugo osjećala – da me žele udaljiti iz svog života.
Moj sin – moja krv – i njegova supruga željeli su me izbaciti, ne samo iz kuće nego i iz vlastitog postojanja.
Mjesecima sam primjećivala neobične „slučajnosti“:
– Moj čaj imao je čudan okus.
– Moji lijekovi su nestajali i zamjenjivali se vitaminima.
– Dokumenti u mojoj sobi premještani su s mjesta na mjesto.
Jedne večeri čula sam glas svoga sina kroz odškrinuta vrata kuhinje:
„Umorna je. Uskoro će sve biti jednostavnije.“
Sve sam mu dala – nakon smrti mog muža svaki moj trud i svaki novčić išao je njemu: školovanje, brak, kuća. Radila sam noću kao krojačica, ruke su mi bile pune ožiljaka, a on je blistao u odijelima, nasmiješen među kolegama.
A ipak, za njega sam bila samo teret.
Tada sam shvatila: ako me smatraju slabom, moram odigrati tu ulogu.
Tjednima sam u tišini „gutala“ napitke koje mi je snaha pripremala – zapravo sam ih izlijevala u cvijet u svojoj sobi. Glumila sam vrtoglavicu, gubitke pamćenja. Oni su vjerovali da sam sve slabija.
No iza starih plahti u ormaru čuvala sam kopije svih važnih dokumenata: vlasnički list, bankovne izvode, oporuku. Savjetovala sam se s odvjetnikom, starim prijateljem pokojnog muža. Zajedno smo pripremili plan.
Na dan kad su mislili da će me ukloniti iz svog života, ja sam bila spremna.
Snaha mi je „slučajno“ ponudila čaj s dvostrukom dozom mojih tableta za spavanje. Prinosila sam šalicu usnama, odglumila slabost i legla. Oni su mislili da sam zauvijek zaspala.
Ali u zoru, kad su otvorili vrata moje sobe, tamo ih je čekala policija.
Sve sam uredno dokumentirala – razgovore, postupke, mijenjanje lijekova. Sve je bilo predano odvjetniku.
Moj sin je spustio pogled dok su ga odvodili. Nisam više osjećala bol nego mir.
Više nisam bila žrtva. Bila sam žena koja je povratila svoje dostojanstvo i svoje pravo na život.
Želiš li da ovu priču pretvorim u kratku priču za blog s naslovom i podnaslovima, spremnu za objavu? (to bih mogao odmah uraditi po tvojoj želji).
