Majka i otac teško su povrijeđeni u nesreći i završili su u bolnici u komi. Njihove tri kćerke i sedmogodišnji sin svakodnevno su odlazili u crkvu, moleći se za čudo – da im roditelji prežive.
Jednog jutra, svećenik je u crkvi pronašao poruku, pisanu nespretnim dječjim rukopisom. Uspio je pročitati:
„Dragi Bože, ako moram birati između oca i majke, molim te draga spasi mi majku, a oca mi uzmi sa sobom.“
Shvativši da poruka dolazi od jednog od djece, svećenik je, nakon što su završili molitvu, upitao dječaka zna li tko je ostavio poruku. Dječak je tiho priznao da ju je on napisao. Kad ga je svećenik upitao zašto je izabrao da moli za život majke, dječak je odgovorio:
„Velečasni, ja ću narasti i postati jak. Moći ću zamijeniti svoga oca i pomagati sestrama. Ali tko će mi zamijeniti majku?“
Svećenik je ostao bez riječi, duboko dirnut jednostavnom, ali snažnom istinom izrečenu iz srca jednog djeteta.
