Prije nekoliko godina bio sam u neformalnoj vezi s djevojkom koja je tada imala 24, a ja 34 godine. Naše druženje bilo je opušteno, bez planova za ozbiljnu vezu, no život nas je iznenadio neplaniranom trudnoćom.
Iako je ona bila studentkinja pred diplomiranjem i nije se osjećala spremnom za roditeljstvo, odlučila je zadržati trudnoću. Nakon razgovora, dogovorili smo da ću ja preuzeti brigu o djetetu dok ona završi studije.
Danas naša kćerka ima dvije godine i živi sa mnom. Svaki dan sam posvećen njenom odgoju – od jutarnjeg buđenja i pripreme doručka, do uspavljivanja uz omiljene priče. Majka joj je i dalje prisutna, dolazi jednom sedmično i provodi vrijeme s njom, što poštujem.
Moja porodica u početku nije podržavala ovu odluku, uglavnom zbog toga što nismo bili u braku. No, naučio sam da roditeljstvo ne traži savršene okolnosti – najvažniji su ljubav, odgovornost i svakodnevna pažnja.
Bez obzira na izazove, pronašao sam svoj ritam i nikada ne zanemarujem dijete. Svaki osmijeh i zagrljaj moje kćeri daje mi snagu da nastavim i budem najbolji otac koji mogu biti.
