Kada je Adam prvi put stao na vagu i ugledao broj 162 kilograma, shvatio je da nije samo izgubio formu, već i sebe. Izgubio je samopouzdanje, lakoću života, prijatelje, ali i ljubav – njegovu dugogodišnju djevojku Lenu. Nakon tri godine zajedno, Lena je odlučila otići, rekavši samo: „Teško mi je gledati kako se više ne trudiš.“
Te riječi pogodile su ga dublje od bilo kakvih kritika. Sam u svom praznom stanu, s kutijom pizze, odlučio je: „Ako smršavim, ona će se vratiti.“ I tako je započeo težak put transformacije.
Prvih nekoliko sedmica bilo je izuzetno teško – glad, bolovi, frustracija i želja za odustajanjem. No, Adam je bio odlučan. Svakog dana ustajao je ranije, trčao u parku, pažljivo brojio kalorije i mijenjao navike. Odustao je od brze hrane, naučio kuhati i slušao motivacijske podcaste.
Kako su mjeseci prolazili, njegova težina je polako opadala. Nakon šest mjeseci, gotovo je prepolovio svoju početnu težinu, a godinu dana kasnije izgubio je 80 kilograma. Pogled u ogledalo bio je novi početak – lice mu je zasjalo, hod samopouzdan, a prolaznici su mu se smiješili.
No, susret s Lenom u jednom kafiću donio je neočekivani preokret. Iako ga nije odmah prepoznala, njihova priča i razgovor pokazali su da emocije nisu iste kao nekada. Lena je bila topla i ljubazna, ali nije osjećala isto kao prije. „Ponosna sam na tebe“, rekla je, „ali izgleda da me sada ne tražiš.“
Taj trenutak bio je spoznaja za Adama – ona je možda bila razlog njegovog početka, ali nije razlog njegovog daljnjeg puta. Smršavio je da bi povratio ljubav, ali na kraju je pronašao nešto mnogo važnije – sebe.
