Jedna osoba podijelila je svoje iskustvo koje oslikava koliko djeca, ali i odrasli, mogu pokazati nezahvalnost — čak i kada neko uloži trud i pažnju iz čistog srca.
Već godinama ima običaj da za Svetog Nikolu mališanu svog brata od ujaka, dječaka od četiri godine, donese i novogodišnji poklon. Trudi se da to uvijek bude nešto posebno, iako porodica tog dječaka nikada ništa ne poklanja njegovom sestriću.
Prošle godine spremio mu je kamion igračku i mnogo slatkiša. Ipak, umjesto veselja i zahvalnosti, dječak je pred svima počeo da plače i ponavljao:
„Samo to?“
Sjeo je na pod, pognute glave, gledao u poklon i odbio da mu priđe tokom cijele slave. Roditelji nisu rekli nijednu riječ.
Ove godine, odlučio je:
„Poklon ide djeci bez roditeljskog staranja.“
Gest koji dolazi iz srca zaslužuje barem iskren osmijeh, ako ne i riječ zahvalnosti. A kad to izostane – možda je vrijeme da se pažnja usmjeri tamo gdje će zaista biti cijenjena.
