Imam 70 godina. Nikada se ne šminkam i ne brinem previše o odjeći.
Ali kada me unuka pozvala na svoju svadbu, poželjela sam da izgledam lijepo, dostojanstveno. Kupila sam divnu haljinu i osjećala se elegantno – za svoje godine, čak i ponosno.
Kad sam stigla, primijetila sam da me svi gledaju. Neki tiho, neki otvoreno. A onda me unuka povukla u stranu. U njenim očima – nelagoda.
Šapnula mi je:
„Nano, izgledaš užasno. Idi odmah da se presvučeš.“
Te riječi su me pogodile kao nož. Umjesto da se raspravljam – jednostavno sam otišla. Napustila svadbu i više se nisam vratila.
Plakala sam. Nisam to očekivala od nje.
Kasnije me zvala, izvinjavala se, rekla da je pretjerala, da je bila pod stresom, da nije mislila ozbiljno.
Možda jeste. Možda i nije.
Ali te riječi još uvijek bole.
