Anna je žurila na razgovor za posao, priliku koja joj se činila savršenom da izađe iz začaranog kruga povremenih poslova.
Na raskrižju je iznenada ugledala starijeg čovjeka kako se spotaknuo i pao na ulicu. Ljudi su prolazili pored, a Anna nije mogla ostati ravnodušna. Kleknula je pokraj njega i pomogla mu da uzme lijek iz novčanika.
– Dišite polako, sve će biti u redu – šaptala je, sve dok mu se boja lica nije vratila. Čovjek je otvorio oči i tiho rekao:
– Spasila si mi život…
Anna se nasmiješila, ali se prisjetila svog razgovora za posao i brzo potrčala dalje, misleći da je zakasnila.
Kad je stigla u ured, primila ju je tješna recepcionarka i zamolila da sjedne. Pola sata kasnije, u prostoriju je ušao elegantan muškarac – upravo onaj kojeg je pomogla.
– Ona zna što je prava odgovornost, hrabrost i čovječnost – rekao je, obraćajući se prisutnima. – Anna, želimo da nam se čim prije pridružiš.
Suze su joj potekle niz lice. U tom trenutku shvatila je da je svojim djelom spasila neznanca, ali i otvorila vrata vlastitoj budućnosti.
Priča Ane pokazuje kako hrabrost i suosjećanje mogu promijeniti nečiji život – pa čak i vlastiti.
