Dva beskućnika prišla su stolu bogate žene:
— Gospođo, biste li nam mogli dati malo ostataka hrane?
Milijunašica je podigla pogled — i ukočila se kad je ugledala dva dječaka.
Bio je hladan oktobarski večer u New Yorku. Ulice su bile pune svjetla i buke, automobili su trubili, a prolaznici žurili na sve strane. U elegantnom restoranu „Le Rivage“, poznata poslovna žena Eleanor Moore završavala je večeru sa svojim saradnicima. Uvijek besprijekorno odjevena, bila je oličenje uspjeha.
Tada su se na vratima pojavila dva mršava dječaka u poderanoj odjeći. Lica su im bila prljava, a pogled pun straha i nade.
Stariji, možda dvanaestogodišnjak, tiho je rekao:
— Gospođo… možemo li dobiti malo hrane?
U restoranu je nastala tišina. Neko je šapnuo da pozovu obezbjeđenje, ali Eleanor je već gledala dječaka. Pogled joj se zamaglio — u njegovom licu prepoznala je nešto što je mislila da nikada više neće vidjeti.
— James? — prošaptala je drhtavim glasom.
Dječak se trznuo. — Kako znate moje ime?
Eleanor je osjetila kako joj klecaju koljena. Prije osam godina, njen sin James nestao je nakon saobraćajne nesreće. Policija ga nikada nije pronašla. Godinama je živjela sa bolom i krivicom, uvjeravajući sebe da je njen dječak mrtav.
A sada je stajao pred njom — mršav, iscrpljen, s mlađim dječakom koji ga je držao za ruku.
Ustala je i krenula prema njima.
— To sam ja, dušo… mama.
James je odmahnuo glavom. — Moja majka je umrla.
Eleanor je kleknula, suze su joj tekle niz obraze.
— Ne, sine. Nikada nisam prestala da te tražim.
Mlađi dječak je tiho rekao:
— Možda govori istinu, James… Plače.
Eleanor je dodala:
— Još uvijek imam tvog medvjedića, onog bez uha. Zvao si ga Ben.
Jamesove su se oči napunile suzama. Napravio je korak prema njoj i zagrlio je.
U restoranu niko nije disao. Kuhar je šapnuo konobaru:
— Donesi im tople juhe. I ne spominji račun.
Eleanor je drhtavim rukama držala sina, a zatim pogledala mlađeg dječaka.
— A ti, dušo, kako se zoveš?
— Luke. Brinemo jedno o drugom, otkad se sjećam.
Eleanor se blago nasmiješila i pružila mu ruku:
— Onda si i ti sada moj sin.
Svjetla New Yorka blistala su kroz stakla restorana, ali za njih troje vrijeme je na trenutak stalo.
Majka, izgubljeni sin i dječak bez doma — spojeni sudbinom.
— Hajdemo kući, rekla je tiho Eleanor. — Danas počinje novi život.
