Djevojka u jednostavnoj suknji, staroj bluzi, iznošenim baletankama i s ruksakom na leđima ušla je u glavni ured velike kompanije.
Zaustavila se kod recepcije i mirno rekla:
— Mogu li vidjeti vašeg generalnog direktora?
Administratorica za pultom pogledala ju je s prijezirom i hladno odgovorila:
— Nemamo slobodno mjesto za čistačicu.
— Ne, — tiho je rekla djevojka. — Ovdje sam zbog nečeg drugog.
Iza nje su zaposlenici počeli šaptati i potiho se smijati.
— Što ona ovdje radi? — prošaptao je netko.
— Pogledaj kako je odjevena! Ta suknja je sigurno od bake.
Djevojka nije reagirala. Samo je spustila pogled i mirno stajala, kao da ne čuje zlobne komentare.
— Oprostite, — ponovno se obratila administratorici, — kada će vaš direktor moći da me primi?
— Obavijestila sam ga o vama, sad će sam sići, — rekla je ova s podrugljivim izrazom.
U tom trenutku otvorila su se vrata lifta, i iz njega je izašao stariji muškarac u skupom odijelu.
Odmah je primijetio djevojku i, na iznenađenje svih, široko se nasmiješio:
— O, Ana! Već vas dugo čekam.
U uredu je nastala tišina. Svi su pogledali djevojku nad kojom su se upravo smijali.
Zaposlenici su bili šokirani kada su saznali tko je ona. 😨🫣
💬 Nastavak u prvom komentaru 👇👇
— Upoznajte se, — rekao je direktor obraćajući se zaposlenicima. — Ovo je Ana, vaša nova nadređena.
Ana je mirno kimnula, izvadila fasciklu s dokumentima iz ruksaka i samouvjereno rekla:
— Drago mi je. Već sam proučila projekte kompanije i vidim gdje možemo poboljšati rad. Danas ćemo razgovarati o svim detaljima.
U njezinu glasu nije bilo nimalo oholosti — samo smirenost i profesionalnost.
Oni koji su joj se smijali sada su stajali pognutih glava, ne mogavši izgovoriti ni riječ.
Jedan od zaposlenika pokušao je nespretno našaliti se:
— Mi… mi jednostavno nismo znali da ste vi…
Ali direktor ga je prekinuo strogim pogledom:
— Ana, imate pravo rasporediti tim kako smatrate potrebnim. Ako netko ne ispunjava vaša očekivanja, slobodno odlučite o njegovom ostanku.
Ana je klimnula:
— Hvala. Ali vjerujem da svatko ovdje ima priliku dokazati da vrijedi — ne zbog izgleda, nego zbog rada.
Pogledala je one koji su se najviše smijali.
— Nadam se da će ovaj dan svima nama biti lekcija. I početak nečeg novog.
Ana je otvorila fasciklu, stavila prve dokumente na stol i mirno rekla:
— A sada, gospodo, prionimo na posao.
