Tokom studentske prakse u bolnici, jedna djevojka upoznala je mladića koji se već dugo bori s teškom bolešću. Bio je student treće godine arhitekture, ali je zbog dijagnoze morao napustiti studije. Iako je imao mnogo prijatelja, niko ga više nije dolazio posjetiti.
Njihov prvi razgovor počeo je sasvim obično — nekoliko riječi o svakodnevici, o životu, o planovima koji su prekinuti. No, u tim tihim trenucima između terapija i bolničkih zidova, rodilo se nešto iskreno.
Djevojka mu je obećala da će dolaziti svake srijede. I održala je riječ. Igrali su šah, rješavali ukrštene riječi, pričali o svemu što im padne na pamet. Četvrte srijede shvatila je — zaljubila se. ❤️
Nije to bila ljubav iz filmova, već ona tiha, topla i puna nade. Ljubav koja se rađa tamo gdje je najpotrebnija.
Nada da će se on oporaviti nije samo njena želja, već i dokaz da ponekad dolazak jedne osobe može promijeniti sve — unijeti svjetlo i smisao tamo gdje je do jučer bilo samo tiho odustajanje. 🌿
