Dječak koji je često kasnio u školu, tog dana nije zakasnio za ono najvažnije — da spasi život. Liam Parker nije znao hoće li ga iko razumjeti, ali je znao da nije mogao samo proći pored plača iz zaključanog automobila.
Njegov čin, iako praćen osudom i nerazumijevanjem na početku, postao je primjer da hrabrost ne traži godine, nego srce koje zna razlikovati ispravno od pogrešnog.
Kasnije, dok su mu roditelji slušali riječi pohvale iz škole, Liam je u tišini shvatio nešto veliko: junak ne mora uvijek nositi plašt — ponekad su to ogrebane ruke i hrabrost da učiniš ono što niko drugi nije smio.
I od tog dana, kad god bi pogledao na sat, znao je da je jednom u životu zakasnio na školu — ali stigao tačno na vrijeme da promijeni jedan život.
