Bio sam zaljubljen u jednu djevojku iz razreda, ali joj to nikada nisam priznao. Umjesto toga, često smo se prepirali. Nakon srednje škole otišao sam na fakultet, završio medicinu i specijalizirao ginekologiju i opstetriciju.
Prošlo je 21 godinu od tada. Vratio sam se u rodni grad kako bih bio bliže roditeljima. Jednog dana na pregled je došla ona – s trudnom kćerkom od 16 godina, vidno iscrpljena i u staroj odjeći. Ispričala mi je da ju je suprug napustio u trećem mjesecu trudnoće, da sama odgaja kćerku i preživljava čisteći restorane, te me zamolila da joj pomognem pronaći posao medicinske sestre.
Tokom pregleda ostao sam smiren i profesionalan, ali kada sam došao kući, rasplakao sam se. Usamljen sam, radim težak posao, a supruga mi je preminula od leukemije. Razmišljam da je zamolim da se uda za mene – možda bismo zajedno, nakon svih ovih godina, pronašli sreću i ljubav, i brinuli jedno o drugome.
