Muškarac, vlasnik uspješne korporacije vrijedne više od 200 milijuna dolara, nije mogao vjerovati da je konačno pronašao pravu osobu za pomoć u kući.
Njegova prethodna iskustva s dadiljama bila su teška — krađe, izdaje i razočaranja. Zbog toga je, iz opreza, postavio skrivene kamere po cijeloj kući: u dnevnoj sobi, kuhinji, dječjoj sobi, pa čak i kod ulaznih vrata. Svaki njen korak pratio je putem telefona, danju i noću.
Nova pomoćnica obavljala je svoj posao besprijekorno — čistila je, pjevušila dok radi, igrala se s djetetom i pažljivo brinula o svemu. Na snimkama nije bilo ničega sumnjivog, pa je muškarac napokon osjetio mir.
Prošlo je nekoliko dana i odlučio je da više ne provjerava snimke — napokon je mogao nekome vjerovati.
Međutim, jednog jutra, dok je odmarao nakon posla, odlučio je iz radoznalosti pogledati što su pomoćnica i dijete radili tog dana. Kada je pokrenuo snimak, ostao je bez riječi.
Na ekranu je vidio da se pomoćnica prema djetetu ponašala potpuno drugačije kad on nije bio prisutan — nije se igrala s njim, zanemarivala ga je i ostavljala samo. Potom je primijetio i nešto još gore: svakog dana ulazila je u njegovu sobu i pretraživala ladice, pažljivo odvajajući nakit i dragocjenosti na jedno mjesto.
Zahvaljujući kamerama, uspio je na vrijeme otkriti istinu. Pozvao ju je u sobu, pokazao joj snimke i odmah joj zabranio povratak u kuću.
Tog dana naučio je važnu lekciju — povjerenje se ne daje olako, čak ni kada sve izgleda savršeno.
