U današnjem članku pišemo o postavljanju granica u porodici i hrabroj odluci jedne žene da zaštiti svoju djecu i dostojanstvo.
Ona je supruga i majka koja je shvatila da ljubav ne znači nužno i potpunu žrtvu. Kada su roditelji njenog muža tražili finansijsku pomoć, činilo se da to očekuju s podrazumijevanjem. Ipak, ona je odlučila reći – dosta. Znala je da nije riječ samo o novcu, već o principima i o obrascima koje ne želi da prenese na svoju porodicu.
Kada je njen muž, pod pritiskom roditelja, razmišljao da dio zajedničkog prihoda šalje njima, ona je jasno postavila granice: novac iz porodičnog budžeta ide isključivo za djecu i zajednički život. Ako njen muž ne poštuje tu granicu, spremna je poduzeti pravne korake, pa i razvod, jer sigurnost djece ne smije biti ugrožena zbog tuđih očekivanja.
Ona je razgovarala s mužem otvoreno i konkretno: može pomagati svojim roditeljima, ali samo iz svog dijela prihoda, ne iz onoga što je namijenjeno zajedničkom životu i djeci. Nije riječ o hladnoći, već o prekidanju lanca porodične nepravde i zaštiti budućnosti svoje porodice.
Njena odluka pokazuje da ljubav ponekad zahtijeva hrabrost da se zaštiti ono najvrednije. Brak i porodica grade se na poštovanju i odgovornosti; granice su znak snage, a ne slabosti. Prvo djeca, pa sve ostalo – poruka je koju šalje, pozivajući druge da ne pristaju na ucjene ljubavi, već da se bore za budućnost svoje porodice.
Dostojanstvo se ne brani riječima, već djelima, a ona je svojim postupkom jasno pokazala gdje prolazi granica.
