Porodični ručak, koji je trebalo da bude slavlje, pretvorio se u scenu bola i istine koju niko nije očekivao. Lana je godinama trpela uvrede i prezir svekrve Jadranke zbog toga što, navodno, ne može da ima djecu. Ćutala je, skrivajući istinu da bi zaštitila svog muža Luku od sopstvene majke.
Ali toga dana, pred punim stolom, poniženje je prevršilo svaku mjeru. Kad je Jadranka otvoreno nazvala Lanu „jalovom“, Luka više nije mogao da ćuti. Ustao je i glasno, pred svima, rekao istinu: on je taj koji ne može da ima djecu.
Tišina koja je uslijedila bila je teža od bilo koje riječi. Godine poniženja, osude i laži srušile su se u jednom trenutku. Luka je zagrlio Lanu, rekao da odlaze — i zajedno su napustili kuću.
Jadranka je ostala sama za stolom, okružena gostima koji su izbjegavali njen pogled. Tek tada je shvatila koliko je zla nanijela ženi koja je sve vrijeme ćutala iz ljubavi — i da je u svojoj želji za „nasljednikom“ izgubila ono najvrednije što je imala: svog sina.
