Jedina kći milijunaša Rodriga Alarcóna imala je još samo tri mjeseca života.
Liječnici su dijagnosticirali rijetku, agresivnu bolest protiv koje nijedan poznati tretman nije djelovao.
Naviknut rješavati sve novcem, Rodrigo je pozvao najbolje europske stručnjake, ali svi su rekli isto — više se ništa ne može učiniti.
Te noći mala Camila teško je disala u svojoj kolijevci.
Pokraj nje, otac je sjedio slomljen, pokušavajući zadržati suze.
— Gospodine, želite li da vam skuham čaj? — tiho je upitala mlada sluškinja Claudia.
Rodrigo je podigao pogled pun boli.
— Čaj neće spasiti moju kćer, — promrmljao je slomljenim glasom.
Kad je kuća utonula u san, Claudia je ostala budna.
Nježno je njihala Camilu i pjevušila uspavanku koju joj je majka nekoć pjevala.
Tad se prisjetila: njezin brat, koji je također bio osuđen na smrt, preživio je zahvaljujući starom, nepoznatom liječniku iz planina.
Sljedećeg dana, dok je Rodrigo pripremao oporuku, Claudia je skupila hrabrost:
— Gospodine… poznajem liječnika koji je spasio moga brata. Ne obećava čuda, ali mogao bi pokušati.
Rodrigo je planuo:
— Kako se usuđuješ spominjati nadriliječnike? Izađi!
Claudia je otišla u suzama, ali odlučna da ne odustane.
Dva dana kasnije, dok je Camila jedva disala, Rodrigo se sjetio njezina pogleda i odlučio riskirati.
Zajedno su otputovali u malo planinsko selo, gdje ih je dočekao starac na pragu.
— Tražite čudo, — rekao je mirno. — Ovdje se govori samo istina.
— Ne trebamo čudo, — šapnula je Claudia. — Samo priliku.
Liječnik je promatrao dijete i rekao:
— Bolest je teška, ali nije neizlječiva.
Rodrigo ga je prekinuo:
— Reci mi koliko želiš, platit ću sve.
Starac se nasmiješio:
— Ovdje novac ništa ne znači. Važno je samo jeste li spremni učiniti ono što nikad niste učinili.
Od tog trenutka počelo je iscjeljenje — ne samo tijela nego i srca.
Rodrigo je danima pomagao liječniku, učio moliti, vjerovati i zahvaljivati.
Po prvi put nije pokušavao kupiti rješenje, već ga je stvarno razumio.
Mjesec dana kasnije, Camila je otvorila oči, disala mirno i nasmijala se.
Rodrigo je zaplakao, kleknuo i zahvalio.
Kad su se vratili kući, ništa više nije bilo isto.
Nije više brojio dionice ni automobile, već osmijehe.
Često bi govorio Claudiji:
— Ti si bila moj anđeo kad sam bio slijep od boli.
Camila je odrasla zdrava, a u vrtu obiteljske kuće i danas raste lavanda — posvećena danu kad je jedan otac naučio što znači pravo bogatstvo.
Jer postoje stvari koje ni sav novac svijeta ne može kupiti — poput ljubavi, vjere i drugog daha života.
