Kad sam saznala da sam trudna, mislila sam da će to spasiti naš brak.
Ali nekoliko tjedana kasnije, sve se srušilo — Marco je imao drugu ženu.
Njegova majka, Aling Corazon, na “obiteljskom sastanku” rekla je hladno:
“Ne trebamo se svađati. Ona koja rodi sina, ostaje. Ako je kći, neka ide.”
Nisam mogla vjerovati. Okrenula sam se Marcu — šutio je.
Tada sam znala: čak i ako rodim sina, ne želim ga odgajati u kući punoj mržnje.
Sutradan sam otišla u općinu, potpisala papire za razvod i otišla bez suza.
Samo s nekoliko stvari i puno hrabrosti, napustila sam sve i otišla u Cebu,
gdje sam pronašla posao u maloj klinici i — napokon — malo mira.
Nova “kraljica”
Marco je ubrzo zaručio Clarissu, nježnu ženu koja je voljela luksuz.
Sve što je poželjela — imala je.
“Ona će nam roditi sina – nasljednika obitelji Dela Cruz!”
govorila je ponosno moja bivša svekrva.
Nisam osjećala bijes. Samo mir.
Moje dijete
Nekoliko mjeseci kasnije rodila sam djevojčicu.
Malu, zdravu i predivnu.
Kad sam je primila u naručje, znala sam da mi ništa drugo ne treba.
Istina izlazi na vidjelo
Ubrzo sam čula da je i Clarissa rodila.
Obitelj je slavila “sina” — ali istina je ubrzo izašla.
Testovi su pokazali da dijete nije Marcovo.
Svekrva se srušila. Kuća je utihnula. Clarissa je nestala.
Mir u srcu
Nisam se veselila. Nisam tražila osvetu.
Samo mir.
Shvatila sam da dobrotu ne treba dokazivati — samo pustiti život da govori.
Te večeri, kad sam uspavljivala svoju kćer Alyssu, šapnula sam joj:
“Možda ti ne mogu dati savršenu obitelj,
ali dat ću ti miran život — u kojem ćeš biti voljena, baš takva kakva jesi.”
Suze su mi tekle niz lice.
Ali ovaj put — bile su to suze slobode.
