Kiša je nemilosrdno padala, pretvarajući ulice u rijeke. Na pločniku, iscrpljena mlada majka pala je na koljena, čvrsto držeći u naručju svoje dijete. Njegove su usne poprimile plavičastu boju, a svaki njezin dah bio je borba. Prolaznici su samo prolazili, spuštenih pogleda, izbjegavajući prizor koji je vrištao za pomoći.
Tada se začuo zvuk motora. Crni BMW zaustavio se naglo, a iz njega je izašao muškarac u tamnom odijelu — visok, hladnog pogleda, s licem koje nije pokazivalo ni trunku emocija. Bez riječi je prišao, uzeo dijete iz majčina naručja i promrmljao:
„To je moje dijete sada.“
Majci je zastao dah. Oči su joj se ispunile suzama dok je pokušavala shvatiti što se upravo dogodilo. Pred njom je stajao Lucas Moreau — čovjek o kojem su kružile legende. Milijarder bez savjesti, čovjek čijeg su se pogleda bojali i oni najmoćniji.
No tada se na njegovom licu, makar na trenutak, pojavilo nešto neočekivano — trag boli, sjećanje na izgubljenu prošlost.
„Zašto to radite?“ — prošaptala je.
Lucas je zastao. „Jer znam kako je biti sam. I neću dopustiti da i tvoje dijete prođe kroz to.“
Zatim ju je podigao s pločnika i smjestio u auto. Vozili su kroz kišu prema bolnici. Motor je urlao, a svaka sekunda bila je utrka s vremenom. Na zadnjem sjedalu, Chiara je drhtala, držeći svoje dijete i gledajući muškarca koji joj je, na neki čudan način, i oduzeo i spasio sve što ima.
Kad su stigli, Lucas je istrčao s djetetom u naručju:
„Hitno! Moj sin ne diše!“ — viknuo je.
Liječnici su ga odmah preuzeli, a Chiara je ostala ukočena na hodniku. Nije znala vjerovati li mu ili ga mrziti.
Lucas joj je tiho rekao:
„Spasit će ga. Obećavam.“
Suze su joj potekle niz lice. „Zašto vam je stalo?“
„Zato što nitko nije mario za mene kad sam bio dijete,“ odgovorio je. „Neću dopustiti da se to ponovi.“
Nakon sati neizvjesnosti, liječnik se pojavio:
„Beba je stabilna. Bit će dobro.“
Chiara se slomila od olakšanja. Lucas je ostao uz nju, iako bi se svaki drugi muškarac na njegovom mjestu jednostavno okrenuo i otišao.
Te noći, dok je sjedila pored bolničkog kreveta svog sina, shvatila je da čovjek kojeg je grad zvao čudovištem možda ipak ima srce. A Lucas je, po prvi put u životu, osjetio nešto što nije znao objasniti — potrebu da štiti, da pripada, da bude više od sjene vlastite moći.
Od tog trenutka, njihovi su se životi nepovratno isprepleli. On, čovjek naviknut da kupuje sve. Ona, majka koja nije imala ništa osim ljubavi. I dijete koje je, ni ne znajući, zauvijek promijenilo njih oboje.
