Od samog rođenja, dječak i njegov ovčar bili su nerazdvojni. Igrali su se po dvorištu, trčali kroz travu, dijelili loptu i sate provedene pred televizorom. Pas je bio blag, strpljivo podnosio dječakove nestašluke — vučenje za uši, penjanje po leđima, smijeh i zagrljaje. Bio je to pravi prijatelj, čuvar i saputnik.
Roditelji su bili spokojni: dijete je raslo okruženo ljubavlju i sigurnošću, a pas je uvijek bio uz njega — vjeran i odan.
Jedne večeri, nakon duge igre, obojica su zaspali na kauču. Dječak je zagrlio psa i naslonio glavu na njegovo mekano krzno. Roditelji su, vidjevši ih tako, nasmiješeni ugasili svjetlo i pošli na počinak, misleći da ništa ne može biti ljepše od tog prizora.
Ali jutro je donijelo šok.
Kad je majka došla probuditi sina, osjetila je kako joj krv ledi u žilama — dječakovo lice bilo je natečeno, usne plave, disanje otežano i isprekidano. Odmah su pozvali hitnu pomoć.
Liječnici su brzo reagirali i objasnili da se radi o teškoj alergijskoj reakciji — izazvanoj dugotrajnim kontaktom s psećom dlakom i slinom.
Iako je pas bio čist i redovno cijepljen, dječja alergija može izbiti iznenada i u trenu postati opasna. Kod male djece, i najmanje oticanje dišnih puteva može dovesti do gušenja.
Zahvaljujući brzoj reakciji roditelja, dječak je spašen. No, to iskustvo promijenilo je sve.
Roditelji su shvatili da, koliko god ljubav između djeteta i životinje bila snažna, zdravlje i sigurnost uvijek moraju biti na prvom mjestu.
Od tada nikada nisu dopuštali da dijete spava sa psom bez nadzora. Drugim roditeljima su prenosili važnu poruku:
-
redovno provjeravajte djecu na alergije,
-
brinite o čistoći kućnih ljubimaca,
-
i nikada ne ostavljajte malu djecu samu sa životinjama — bez obzira koliko su mirne i nježne.
Jer ponekad, i najmanji previd može imati ozbiljne posljedice.
