Anna je žurila na razgovor za posao koji je mogao promijeniti njezin život. Na raskrižju je ugledala starijeg gospodina kako se ruši na asfalt, dok su prolaznici okretali glavu. U dilemi između kašnjenja i pomaganja, odlučila je stati. Kleknula je pored njega, pronašla lijek u njegovoj torbi i pomogla mu da proguta tabletu. Disanje mu se ubrzo smirilo, a on joj je zahvalno šapnuo da mu je spasila život.
Iako je bila svjesna da je vjerojatno zakasnila, Anna je ipak otišla na razgovor. Na recepciji je saznala da uprava kasni i osjetila olakšanje. No ono što nije mogla ni zamisliti dogodilo se pola sata kasnije — u prostoriju je ušao upravo onaj čovjek kojem je pomogla. Elegantno odjeven, predstavio se kao vlasnik tvrtke i objasnio svoje kašnjenje.
Pred svima je izdvojio Annu, ističući njezinu hrabrost i odgovornost: “Ona je ta koja se zaustavila kad su svi drugi okretali glavu. Takvi ljudi trebaju biti dio našeg tima.”
Anna je ostala bez riječi, a oči su joj se ispunile suzama. Shvatila je da je tog jutra, pomogavši drugome, pronašla i vlastitu priliku iz snova.
