Patricia Pearson, novinarka i autorica knjige “Otvaranje nebeskih vrata: Istraživanje priča o životu, smrti i onome što dolazi nakon”, opisuje svoje istraživanje fenomena povezanih s prelaskom iz života u smrt.
Sve, prema njenim riječima, počinje oko 72 sata prije smrti.
Nakon što je u kratkom vremenskom razmaku izgubila i sestru i oca, Pearson se posvetila istraživanju onoga što se, prema svjedočanstvima i iskustvima, događa u danima i satima koji prethode smrti.
Razgovarala je s brojnim osobama koje profesionalno rade s terminalno oboljelima, kao i s ljudima koji su doživjeli bliska iskustva sa smrću.
Jedan od najzanimljivijih obrazaca koje je primijetila jeste da mnogi ljudi, nekoliko dana prije smrti, počinju govoriti u metaforama vezanim za putovanje.
Neki spominju da im trebaju cipele, drugi govore o avio-kartama, a neki izražavaju želju da “idu kući” – iako se već fizički nalaze u svom domu.
Njena sestra, koja je bila u terminalnoj fazi bolesti, često je govorila:
„Ne znam kako da odem“, i pominjala „nesretne stjuardese“, što je Pearson protumačila kao simbolično izražavanje unutrašnje borbe.
Slično iskustvo opisuje i medicinska sestra Maggie Callanan, koja je godinama radila u palijativnoj njezi. I ona svjedoči o tome da pacijenti često izražavaju osjećaje i misli koji ukazuju na neku vrstu pripreme za odlazak – ne fizički, već dublji, duhovni prelazak.
