Sljedećeg jutra, dok su djeca još spavala, sjedila sam na balkonu s kavom u ruci, pokušavajući sabrati misli. Nisam mogla prestati vrtjeti u glavi njegove poruke i podrugljive rečenice koje je pisao svojim prijateljima.
Tada je zazvonio moj telefon. Bila je to poruka od žene koju jedva poznajem – poznanica s posla koja me imala na Facebooku. Pisalo je:
👉 „Hannah, žao mi je ako prelazim granicu, ali moram ti reći… Tvog muža sam vidjela prošli mjesec u gradu s nekom ženom. Držali su se za ruke. Nisam znala trebam li ti reći, ali nakon tvoje objave shvatila sam da zaslužuješ istinu.“
Kava mi je gotovo ispala iz ruke. Srce mi je počelo divlje udarati.
U tom trenutku Luke je izašao na balkon, protegnuo se i nasmiješio, kao da je sve normalno. „Dobro jutro, ljepotice“, rekao je, potpuno nesvjestan da u meni gori oluja.
Pogledala sam ga, ali ovaj put bez suza. Samo s hladnim, odlučnim glasom pitala sam:
— „Luke… tko je ona?“
Njegov osmijeh je nestao, a oči su mu se raširile.
Shvatila sam da ću, bez obzira na odgovor, od tog trenutka naš život zauvijek krenuti u drugom smjeru.
