Mnogi ljudi koji se bore s psihičkim poremećajima ne žele da to drugi primijete. Ponekad iz straha od osude, ponekad zbog toga što nisu spremni suočiti se sa problemom. I dok je moguće naizgled funkcionisati „normalno“, postoje trenuci kada se maska spušta. Ti trenuci najčešće dolaze u stresnim i konfliktnim situacijama.
🔺 Ključni signal: nesrazmjerna reakcija u konfliktu
Jedan od najočitijih pokazatelja je kada osoba reaguje mnogo jače nego što situacija objektivno zahtijeva. Takva nesrazmjernost može ukazivati na psihološku nestabilnost ili prikriveni poremećaj.
Mogući oblici ponašanja:
-
Pretjerana agresija – od iznenadnog vikanja i vrijeđanja do fizičke prijetnje. Često se dešava nagla promjena tona, pa i boje glasa.
-
Potpuna emocionalna hladnoća – suprotna krajnost, kada osoba deluje potpuno ravnodušno, bez empatije, čak i u situacijama gdje je normalno osjetiti ljutnju, tugu ili zabrinutost.
-
Iznenadne promjene raspoloženja – prelazak iz smirenog tona u bijes, ili iz prijateljskog u neprijateljski, u svega nekoliko sekundi.
-
Gubitak kontrole nad mislima – nelogični argumenti, kontradiktorne rečenice, nagli prekidi u govoru, ili „propusti“ koji otkrivaju ono što inače kriju.
-
Stalno prebacivanje krivice – čak i kada su činjenice jasne, ovakve osobe rijetko prihvataju odgovornost i isključivo okrivljuju druge.
Zašto konflikt otkriva skrivene probleme?
Konflikt i stres slabe sposobnost da osoba zadrži kontrolu nad sopstvenim ponašanjem. Tada se maska narušava i postaje jasno da iza mirne ili šarmantne fasade stoje dublje poteškoće.
Primjeri iz svakodnevnog života
-
Kolega koji je uvijek „smiren“, ali na najmanju kritiku eksplodira u bijesu.
-
Partner koji se u javnosti ponaša ljubazno, a kod kuće reaguje na sitnice kao da su tragedije.
-
Član porodice koji svaku grešku prebacuje na druge i nikada ne priznaje svoju odgovornost.
Zaključak
Nije svaka burna reakcija znak poremećaja, ali kada se ovakvi obrasci ponašanja stalno ponavljaju, to može biti upozorenje. Najvažnije je ne donositi brze osude, već razumjeti da iza takvih reakcija često stoji potreba za stručnom pomoći.
Prava podrška nije u tome da zatvaramo oči pred problemom, već da pomognemo da se nađe pravi put ka liječenju i emocionalnoj stabilnosti.
