Život piše priče koje ponekad izgledaju kao da su iz filma. Tako je i mlada trudnica, u šestom mjesecu trudnoće, doživjela iskustvo koje je zauvijek promijenilo njen pogled na brak i porodicu.
Njen suprug je dugo sanjao o odmoru na moru. Kada su mu ljekari savjetovali da trudna žena ne bi smjela putovati avionom, ona je vjerovala da će on ostati uz nju. Međutim, muž je odlučio drugačije – rekao je da su karte već kupljene i da nema smisla da propadne novac. On je otišao na more, a nju poslao kod njegove majke na selo, „da pomogne oko posla“.
Život kod svekrve
Na selu je mlada žena naišla na težak život: bez udobnosti, sa WC-om u dvorištu, hladnom vodom i dugim danima provedenim na njivi. Svekrva je bila stroga i svakoga jutra podsjećala je da prvo treba da radi, a tek onda da jede.
Iako u poodmakloj trudnoći, trudnica je kopala krompir i obavljala sve teške poslove. Muž joj se s odmora javljao samo porukama i slikama sa plaže, dok je ona sanjala mir i podršku koju nije dobijala.
Sudbonosan dan u vrtu
Jednog dana, dok je radila u polju, naglo joj je pozlilo. Osjetila je vrtoglavicu i srušila se u zemlju. Svekrva joj nije pritekla u pomoć, već je hladno rekla: „Trudna si, nisi bolesna. Krumpir se sam neće iskopati.“
Srećom, u blizini je prolazila susjeda koja je čula njen pad i odmah pozvala pomoć. Mještani su je odvezli u bolnicu, gdje su ljekari utvrdili da je malo falilo da dođe do tragičnog ishoda za bebu.
Posljedice
Nakon tog događaja, selo je okrenulo leđa svekrvi. Ljudi joj nisu mogli oprostiti što je trudnicu dovela do ivice nesreće. Kada se muž vratio s odmora, zatekao je suprugu u bolnici. Njene oči, pune razočaranja i bola, jasno su mu poručile da njihova priča više nikada neće biti ista.
Pouka priče
Ova priča podsjeća koliko je važno da porodica, a naročito partner, pruža podršku trudnici. Trudnoća nije bolest, ali je posebno stanje koje zahtijeva pažnju, razumijevanje i ljubav. Nedostatak empatije može da ostavi rane koje se teško zaboravljaju.
