Umrla u mukama i podelila poslednju poruku: kako je Dona Ares videla svoju bolest i život

Umrla u mukama i podelila poslednju poruku: kako je Dona Ares videla svoju bolest i život

Prošlo je sedam godina od smrti pevačice Done Ares, koja nas je napustila 2. oktobra 2017. godine u 41. godini života. Njena borba sa teškim oblikom raka počela je sa 39 godina, a uprkos hrabrosti i dva puta savladane bolesti, treći put se opaka bolest pokazala nepobedivom.

Dona je tokom svoje borbe ostala inspiracija mnogima. Napisala je knjigu “Soba za nikoga”, koja predstavlja njenu otvorenu ispovest o životu sa rakom, strahovima, ali i lekcijama koje je naučila. Njena priča nije samo o bolesti, već i o hrabrosti, samoprihvatanju i značaju brige o sebi.


Dona Ares o uzrocima bolesti

U jednom intervjuu, pevačica je otvoreno govorila o svojoj percepciji uzroka bolesti:

„Znam da će me napasti svi, ali ja mislim da je mene lično otrovalo mleko.“

Ostala je vedrog duha do poslednjeg dana, često delići svoja osećanja sa pratiocima na društvenim mrežama:

„Još uvek sam dobro! Podnošljivo je, iako već osećam i vidim, kako polako bledim.“

Pet dana pre smrti, objavila je fotografiju iz perioda pre bolesti uz poruku:

„Voli vas vaša Dona Ares.“


Poruka o brizi za sebe

Dona se u poslednjim godinama života trudila da pronađe balans između posla i lične dobrobiti. U jednom razgovoru za medije istakla je:

„Upućujem ljude da nađu vremena za sebe pre svega. Mislim da je moja greška bila što to nisam radila. Meni je posao bio na prvom mestu i posao mi je bio sve.“

Njena iskrenost osvetljava važnu životnu lekciju – važnost lične brige i balansiranja između obaveza i zdravlja, posebno kada je u pitanju mentalno i fizičko zdravlje.


Poslednji dani i porodica

Nažalost, Donin tadašnji suprug Džavid Ljubovci nije bio prisutan na njenoj sahrani, niti je javno komentarisao razloge njihove udaljenosti. Ipak, u jednom od retkih istupa, naglasio je:

„Kad čovek dođe u fazu gde je svestan da odlazi, ne treba mu zamerati što kaže. Ona i ja smo prošli kroz razne faze i znamo u našim srcima da nikada ništa loše nismo mislili jedno o drugom.“

Dona je poslednje dane provela kod kuće, u krugu porodice, a doktori su joj olakšavali bolove lekovima i pažljivom nezi.


Pouka iz životne priče

Priča Done Ares pokazuje koliko je važna briga o sebi, emotivna povezanost sa bližnjima i hrabrost da se život prihvati onakav kakav jeste, čak i u suočavanju sa neizlečivim bolešću. Njena ispovest i knjiga ostaju inspiracija mnogima da vrednuju svaki trenutak, vode računa o zdravlju i neguju odnose sa porodicom i prijateljima.