Zapadni Balkan postaje atraktivna destinacija za radne migrante: Migracije kao šansa za ekonomski razvoj
Zapadni Balkan, koji je decenijama bio percipiran prvenstveno kao tranzitna zona za migrante na putu ka zapadnoj Evropi, doživljava značajnu transformaciju. Prema riječima Laure Lungarotti, regionalne koordinatorice Međunarodne organizacije za migracije (IOM), ovaj region postaje destinacija za radne migrante koji ovdje traže ne samo prolaz, već i dugoročnu ekonomsku stabilnost.
U posljednjih nekoliko godina, ekonomske i demografske promjene dovele su do izraženog nedostatka radne snage u ključnim sektorima poput građevine, turizma, proizvodnje i usluga. Paralelno s tim, broj izdatih radnih dozvola u zemljama Zapadnog Balkana naglo raste: dok je 2018. godine izdato oko 40.000 dozvola, u 2023. i 2024. broj je premašio 100.000. To jasno pokazuje da migranti već oblikuju tržište rada i da je region suočen s potrebom za dodatnom radnom snagom kako bi osigurao stabilan ekonomski rast.
Međunarodna organizacija za migracije je predstavila novu Strategiju mobilnosti radne snage za Zapadni Balkan, nastalu nakon više od stotinu konsultacija s migrantima, donosiocima politika, poslodavcima i javnim institucijama. Strategija ističe ključne izazove s kojima se region suočava: pad broja stanovnika, nesklad između kvalifikacija i potreba tržišta rada te potrebu za inkluzivnim politikama zapošljavanja.
Laura Lungarotti naglašava da radna migracija nije samo odgovor na tržišne potrebe, već i velika ekonomska prilika za regiju koja teži snažnijoj integraciji u Evropsku uniju.
Važno je razumjeti da radni migranti ne popunjavaju samo prazna radna mjesta, već i doprinose penzijskim fondovima, jačaju socijalne sisteme te donose nove vještine i radne navike. Često preuzimaju poslove koje lokalno stanovništvo izbjegava, ali to ne znači da se zanemaruje zapošljavanje domaćih radnika. Naprotiv, prioritet je zapošljavanje lokalnog stanovništva, dok migranti dopunjavaju tržište tamo gdje je potrebna dodatna radna snaga.
Zapadni Balkan stoji pred izazovom, ali i šansom, da stvori inkluzivno društvo u kojem su i lokalni radnici i migranti ravnopravni dijelovi stabilne ekonomije. Ključ su transparentne regulative, efikasne radne politike i otvoreni dijalog između institucija, poslodavaca i civilnog sektora.
Ukoliko se ovi procesi pravilno usmjere, region ne samo da može zadržati sopstvenu radnu snagu, već i postati atraktivna destinacija za kvalifikovane i nekvalifikovane radnike iz drugih zemalja.
Zaključno, migracije na Zapadnom Balkanu više nisu samo izazov – one su pokretač ekonomskog oporavka i razvoja. Ulaganjem u pravilno regulisanu radnu mobilnost, regija može napraviti značajan iskorak ka dugoročno održivom rastu i socijalnoj stabilnosti.
Migranti nisu teret, već potencijal. Mobilnost nije prijetnja, već prilika.
