Moja supruga je bila u sedmom mjesecu trudnoće kada se saplela i pala niz stepenice. Pred mojim očima činilo se da gubim sve što imam, a bio sam potpuno nemoćan. Ostala je bez svijesti, pokušavao sam je dozvati, ali bez uspjeha.
Podigao sam je i odnio do auta… put do bolnice trajao je kao vječnost. Koliko god sam brzo vozio, činilo mi se da se ne pomjeram. Kada smo konačno stigli, doktori su je odmah preuzeli. Nakon pregleda utvrdili su da ima blaži potres mozga, ali da joj život nije ugrožen. Na sreću, i beba je bila dobro.
Ne možete zamisliti koliku sam sreću tada osjetio – iz trenutka kada sam mislio da gubim sve, stigla je vijest da je sve u redu. Moja supruga je zaista žena od čelika!
