Kad se rodio sin mog brata, svi smo bili presretni! Čim smo čuli radosnu vijest, odmah smo se uputili u porodilište da ga vidimo.
Ugledali smo ga kako leži u inkubatoru, mali, sladak, zamotan u plavo, s onim sitnim džepićima na odijelcu. Srce mi se topilo.
Tada naiđe doktor, a ja, ozbiljnim tonom, rekoh:
“Doktore, ja bih da obavim kratak DNK test.”
Svi su me zbunjeno gledali – i porodica i doktor.
Priđem bebi, gurnem mu dva prsta u džepić i kažem:
“Jest, doktore – naš je!”
On pita:
“Kako to znate?”
A ja mrtav ozbiljan odgovaram:
“Pa nema prebijene kune u džepu!”
Cijeli odjel se počeo smijati, sestre, doktori, svi!
Tako je taj dan, osim po dolasku mog nećaka na svijet, ostao upamćen i po najluđem vicu koji sam ikad izvalio.
I da – još uvijek me zovu ‘onaj stric s DNK testom’! 😄
