Porod koji neću zaboraviti
Babica sam u porodilištu već 20 godina. Vidjela sam mnogo – raznih žena, raznih poroda, čula nevjerovatne zahtjeve, smiješne i tužne situacije. Ali ono što se dogodilo prošle sedmice – to ću pamtiti dok sam živa.
Došla nam je mlada trudnica, imala je 23 godine. Prvi porod. Imala je jake trudove, ali je u predrađaoni puna tri sata slušala muziku na slušalicama. Bolovi su bili očiti, ali je šetala, disala, nosila se s tim hrabro.
Kad je došlo vrijeme, pozvala nas je, odveli smo je do rađaonice… i onda – nešto nevjerovatno.
Dok je rađala, nije skinula slušalice. Naprotiv – počela je pjevati. Na sav glas. Kako su bolovi jačali, tako je i njen glas bio snažniji. Pjevala je kroz svaku kontrakciju, kroz svaki napor. I nije zaplakala. Ni jednom. Prvi porod – a kao da to radi treći put.
Porod je prošao savršeno. Bez komplikacija. A ona – nasmijana.
Rijetko srećem takvu snagu, takvu kontrolu, takvu smirenost. Djevojka koja ruši sve predrasude o tome da je današnja omladina nježna, razmažena i nesposobna za život.
Ona je dokaz da snaga nema veze s godinama – već s duhom.
