Delo dobrote koje nikad neću zaboraviti
Prije dvije godine, dok sam još bila studentkinja, roditelji su mi poslali 3000 kuna (oko 400 eura) da platim stanarinu i kupim osnovne namirnice za taj mesec. Sjećam se tog dana kao da je bio jučer – otišla sam do banke, podigla novac i krenula kući. Ali na pola puta shvatila sam da nemam novčanik. Srce mi je stalo. Značila mi je svaka kuna koju su moji roditelji tako teško poslali, i osjećala sam se užasno jer sam ih možda razočarala.
Kasnije tog dana, dogodilo se nešto što mi je vratilo vjeru u ljude – nepoznat mladić mi je preko Facebooka javio da je pronašao moj novčanik i da mi ga želi vratiti, sa svim novcem unutra. Nisam mogla vjerovati. Ta njegova gesta dobrote i poštenja mi je ostala urezana u pamćenju i srcu.
Juče, dvije godine kasnije, našla sam novčanik sa većom svotom novca. Nisam ni sekunde razmišljala – odmah sam ga odnijela u policiju. Duboko vjerujem da je upravo zahvaljujući iskustvu koje sam imala tada, ta gesta bila jednostavna i prirodna za mene.
Danas znam – dobri postupci se vraćaju. I svaki od nas može biti nečije “svjetlo u danu”. Ne treba puno da bismo nekome uljepšali život, dovoljno je samo da budemo ljudi.
