Reakcije na izjave predsjednika:Profesorka traži

Reakcije na izjave predsjednika:Profesorka traži

Reakcije na izjave predsjednika: Profesorka iz Niša traži izvinjenje zbog kvalifikacije “kriminalka”

Profesorka istorije sa Filozofskog fakulteta u Nišu, Irena Ljubomirović, našla se u središtu javne pažnje nakon što je, zbog svojih komentara na društvenim mrežama, u tabloidima i u izjavama predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, okarakterisana kao “kriminalka”. Ova situacija je izazvala oštre reakcije u akademskoj zajednici i otvorila pitanje pritisaka na univerzitetske radnike.

Ljubomirović je na svom Facebook profilu reagovala na predsjednikovu izjavu u kojoj je rekao da je Niš “najgori”, rekavši da je grad takvim postao upravo zbog višegodišnje vlasti Srpske napredne stranke. U objavi, pozvala je predstavnike vlasti da se ne okupljaju u Nišu, što je kasnije, kako tvrdi, pogrešno protumačeno kao prijetnja.

Uslijedila je lavina reakcija u prorežimskim medijima, a zatim i direktna izjava predsjednika Vučića u kojoj je Ljubomirović označio kao osobu “ogrezlu u kriminalu”. Profesorka se oštro usprotivila tim navodima:

“Ja nisam nikakva kriminalka. Svoj profesionalni put gradila sam pošteno, živim u stanu koji smo suprug i ja kupili na kredit, izmirujem sve obaveze prema državi.”

Ljubomirović ističe da ne postoji nijedna krivična prijava protiv nje, te da je riječ o klevetama koje su ugrozile njen ugled i ličnu bezbjednost:

“Predsjednik države ima odgovornost za riječi koje izgovara. Poslije njegovih izjava osjećam se ugroženo, moja porodica je zabrinuta, a moja djeca i majka uplašeni.”

Profesorka dodaje da smatra kako je predsjednik svojim riječima poslao poruku koja može izazvati ozbiljne posljedice i u fizičkom smislu, podsjećajući na napad nožem koji je doživjela njena koleginica Natalija Jovanović, dekanka Filozofskog fakulteta.

“Verbalno nasilje koje dolazi od najvišeg državnog vrha može biti jednako opasno kao i fizičko, jer stvara klimu u kojoj su neistomišljenici meta.”

Ljubomirović je poručila da očekuje izvinjenje i podršku akademske i šire društvene zajednice, ističući da je javni govor predsjednika morao ostati u okvirima pristojnosti i odgovornosti prema građanima – bez obzira na političke razlike.

Ova situacija izazvala je širu javnu raspravu o slobodi izražavanja, položaju univerzitetskih profesora i granici između političke kritike i klevete.