Elena je odrasla u skromnim uvjetima na rubu Lisabona. Nakon što je veoma rano ostala bez roditelja, odgojila ju je baka, a školu je napustila nakon devetog razreda kako bi radila u tvornici. Život su joj činile dugačke smjene, hladni obroci i mala, vlažna soba koju je jedva mogla priuštiti.
Sa dvadeset i dvije godine život joj se promijenio. Porodični dogovor doveo ju je do susreta s gospodinom Hugom, mnogo starijim udovcem slabog zdravlja. Iako je bio u poznim godinama, važio je za imućnog čovjeka, a obećao je da će pomoći Eleni i njenoj baki ako pristane na brak — otplata dugova, bolnički troškovi i mali motocikl o kojem je godinama maštala.
Elena je dugo razmišljala. Razlika u godinama bila je ogromna, a ideja braka sa čovjekom kojeg jedva poznaje ulijevala joj je strah. Ipak, Hugo je bio blag, tih i iskren. Čak ju je direktno upitao boji li se udati za čovjeka njegovih godina. Elena nije imala odgovor.
Vjenčanje je bilo jednostavno i tiho, bez prijateljica i uz malo rodbine. Strah i nelagoda bili su jači od sreće. Te večeri, u bračnoj sobi, Elena je drhtala, uvjerena da će joj se ostvariti najgore slutnje. Kad je Hugo ušao i ugasio svjetlo, pravila se da spava. No umjesto onoga čega se bojala, dogodilo se nešto sasvim neočekivano.
Hugo joj je predao omotnicu. U njoj su bili dokumenti, ugovori i pismo njegovog sina Daniela. U pismu je stajalo upozorenje da oko Hugove imovine kruži skupina prevaranata. Daniel je savjetovao Eleni da bude oprezna i da pazi kome vjeruje.
Hugove oči bile su pune suza dok je priznavao da se bojao reći joj istinu. Nije želio da Elena postane žrtva ljudi koji se lažno predstavljaju. Strah koji je Elena osjećala počeo je nestajati; vidjela je da Hugo želi da je zaštiti, a ne da je povrijedi. Te noći razgovarali su do jutra i prvi put osjetili međusobno povjerenje.
No pismo njegovog sina donijelo je i novu sumnju: opasnost možda nije dolazila spolja, nego iz njihove blizine.
Elena je ubrzo počela pregledati stare papire i tragove koje je Hugo zanemarivao. Skriveni USB otkrio je snimke na kojima se vide nepoznate osobe kako noću ulaze u kuću. Na jednoj od snimki prepoznala je Victora, čovjeka kojeg je Hugo smatrao prijateljem. Policija je reagovala i Victor je ubrzo uhapšen.
Ipak, činilo se da priča time nije završena. Anonimna poruka koja je stigla nekoliko dana kasnije tvrdila je da je cijela situacija tek početak. Stručnjak za sigurnost, kojeg su pozvali nakon novih sumnji, otkrio je da su njihovi nadzorni snimci mjesecima bili namješteni.
Prava istina bila je još šokantnija: sve je organizovao Hugov sin Daniel. Htio je otkriti ko u očevom životu želi iskreno pomoći, a ko ga pokušava iskoristiti. Elena je bila jedna od rijetkih koja nije imala skrivene namjere, i upravo zato ju je Daniel odabrao kao osobu od povjerenja.
Jednog jutra, pod drvetom u dvorištu, Elena je pronašla posljednju omotnicu. U njoj je stajala poruka:
„Ovo je tek početak.“
Elena se tada samo nasmiješila. Nekada je strahovala od života, ali sada je znala da nije sama. Ona i Hugo odlučili su zajedno dočekati sve što dolazi.
