Muškarac je godinama radio u jednoj od najuglednijih tvrtki u gradu. Tog jutra žurio je kao i uvijek, potpuno svjestan da direktor ne tolerira ni minute kašnjenja. No dok je prilazio području tvrtke, ugledao je trudnu ženu kako stoji na kiši, drhteći, potpuno bespomoćna. Kiša je lijevala sve jače, a ona nije imala gdje skloniti se.
Zastao je. Ako joj pomogne — zakasnit će. Ako ode dalje — morat će živjeti s tim da je ostavio trudnicu samu na hladnoći. Nakon kratke borbe u sebi, odlučio je učiniti ono što bi svaki čovjek trebao: prišao joj je i pomogao ući u predvorje tvrtke.
Kiša nije prestajala, a stanju žene bilo je sve gore. Muškarac je već bio spreman nazvati hitnu pomoć, ali je žena tiho zamolila da umjesto toga nazove njezina muža i kaže mu gdje se nalazi. Dao joj je svoj telefon, pozvao muža i pristao ostati uz nju dok ne stigne — iako je već kasnio više od pola sata.
Bio je siguran da će zbog toga dobiti otkaz. No iz tvrtke se nitko nije javljao. Nikakvo upozorenje, nikakvo pitanje gdje je.
Kada je muž stigao, vidio je mokru, drhtavu, ali sigurnu ženu — i čovjeka koji je ostao uz nju do posljednjeg trenutka. Muž se šokirao kad je prepoznao tog čovjeka… ali nije stigao ništa reći. Tada se pojavio direktor.
— Pomogli ste mojoj ženi? — upitao je mirno, gledajući ga pravo u oči.
Muškarac je gutao knedlu, uvjeren da mu je to posljednji radni dan.
— Jesam. Nisam je mogao ostaviti samu po kiši.
Direktor je kratko kimnuo, a na licu mu se pojavio blag osmijeh.
— Znate… takvi postupci vrijede više od bilo kojeg radnog vremena ili izvješća. Drago mi je što radimo s čovjekom kakav ste vi.
U tom trenutku muškarac je shvatio istinu: žena kojoj je pomogao bila je supruga direktora. Umjesto ukora, dobio je poštovanje, zahvalnost i dokaz da se dobro uvijek vrati — ponekad baš od onoga od koga to najmanje očekujemo.
Direktor ih je pozvao unutra, poslužio toplom kavom i rekao:
— Odgovornost nije samo posao. Odgovornost je briga o čovjeku pokraj sebe. A vi ste danas pokazali srce veće od svake pravilnike.
Muškarac se prvi put tog jutra iskreno nasmiješio. Nije izgubio posao — dobio je povjerenje, zahvalnost i potvrdu da dobrota uvijek ostane zapamćena.
