Sandra Herold nekada je živjela miran, stabilan život. Imala je muža koji joj je bio oslonac, dom ispunjen toplinom i posao koji je donosio sigurnost. Ali najveći dio njenog srca zauzeo je Travis — šimpanza koju je kupila za 50.000 dolara i odmah prihvatila kao nešto mnogo više od kućnog ljubimca. Za Sandru je on bio dijete koje nikad nije imala, biće koje je unosilo radost, smisao i osjećaj pripadanja u njen svakodnevni život.
Od prvog dana njegova pažnja nije bila usmjerena na igru u kavezu, nego na život među ljudima. Sandra mu je šila odjeću, pripremala obroke, učila ga trikovima i čak ga vodila na vožnje biciklom. Travis je postao njen nerazdvojni pratilac — učestvovao je u reklamama, pojavljivao se u emisijama i šetao ulicama kao lokalna atrakcija. Komšije su ga obožavale, a Sandra je ponosno govorila da niko ne zna životinju dok ne provede s njom cijeli dan. Nakon smrti muža i kćerke, upravo je u Travisu našla emocionalni oslonac. Dijelila je s njim dom, navike, pa čak i krevet, uvjerena da je njihova veza neraskidiva.
Ali šimpanza, koliko god nježna bila, u sebi uvijek nosi dio divljine. Travis je s vremenom počeo pokazivati promjene u ponašanju — nervozu, impulsivne reakcije, trenutke nemira koje Sandra nije znala objasniti. U pokušaju da ga smiri, počela mu je dodavati sredstva za smirenje u čaj, vjerujući da samo brine o njemu. Ipak, to je bio prvi znak da njihov odnos prelazi granice prirodnog i sigurnog.
Sve je kulminiralo 2009. godine, na dan koji će zauvijek ostati upisan kao najtragičniji u Sandrinom životu. Nakon što je obnovila prijateljstvo sa Čarlom Neš i pozvala je da živi s njom, niko nije mogao pretpostaviti šta će se dogoditi. Tog kobnog dana, Travis je, nakon što je iskočio iz auta, pokazao svoju pravu, divlju prirodu. Bez upozorenja napao je Čarlu silinom koja je prevazilazila sve što je Sandra mogla zamisliti — grebao ju je, grizao i nanosio stravične povrede.
U očajničkom pokušaju da ga zaustavi, Sandra je prvo posegnula za lopatom, a potom, shvativši da gubi bitku s vremenom, otrčala po nož. Taj trenutak je bio lom njene duše — birati između bića koje je voljela kao sina i života prijateljice. Njena odluka bila je čin očaja, ljubavi i sloma. Travis je smrtno ranjen, a njegov posljednji pogled slomio je Sandru. Govorila je da joj je tim pogledom postavio pitanje koje ju je proganjalo do kraja života:
„Mama, šta si uradila?“
Čarla je preživjela, ali s teškim povredama koje su zahtijevale brojne operacije i godine oporavka. Sandra, iako slomljena tragedijom, nije mogla ugasiti ljubav prema šimpanzama. Pronašla je novu, ali je znala da je nikada više ne smije dovesti u dom. Plaćala je prijatelju da se brine o njoj i posjećivala je kad god je mogla, tražeći u tim susretima barem dio mira.
Njen život ostao je obilježen mješavinom ljubavi, krivice i želje da razumije granicu koju je prešla. Priča Sandre Herold podsjeća da su divlje životinje predivna, ali nepredvidiva bića. Koliko god snažna bila veza, postoje prirodne granice koje čovjek ne smije ignorisati — jer se ljubav prema divljini, koliko god čista bila, ponekad plaća najvišom cijenom.
